Isaija 42. – Muhammed ﷺ i Medina u Bibliji

42. poglavlje Knjige Isaije u Bibliji, jasno najavljuje dolazak arapskog poslanika, konkretno – poslanika Muhammeda, mir i blagoslov na njega. Isaija (42:9) to opisuje kao predskazanje o budućnosti. Bog izjavljuje da:
"...pređašnje dođe, a prije nego novo nastane Ja vam kazujem..."

Bog započinje poglavlje skrećući našu pažnju na veoma posebnu osobu koju će poslati. On opisuje ovu osobu kao:

"...Moj sluga kojeg podržavam, i Moj izabranik sa kojim Sam zadovoljan..."

Najmanje je tri imena sa kojima je Poslanik Muhammed ﷺ spomenut: "Sluga", "Izabranik" i "onaj sa kojim Sam zadovoljan".

Isaija je izvorno napisan na hebrejskom. Arapski i hebrejski dijele puno zajedničkih i sličnih riječi jer su oba semitski jezici. Isaija upotrijebljava hebrejsku riječ "ebed" za slugu. Arapska riječ za slugu je "abd". Poslanik Muhammed ﷺ je poznat kao Božji sluga, na arapskom "Abdullah".

"Izabranik" je "Mustafa" na arapskom jeziku. Ovo je još jedno od imena poslanika Muhammeda ﷺ

"Onaj sa kojim je Bog zadovoljan" pokazuje da je ta osoba voljena od Boga. "HabibAllah" na arapskom jeziku, što znači: "voljen od Boga", je takođe jedno od imena poslanika Muhammeda ﷺ

U VEZI ARABIJE...

U Isaiji (42:11), Bog, takođe, otkriva i mjesto ove posebne osobe. On kaže:

"Nek' pustinja i njeni gradovi podigne glas, nek' odjeknu naselja gdje Kedarci žive!"

Od svih nacija na Zemlji kojima je Bog nadahnuo Isaiju da ih spominje, On je odabrao da istakne lokaciju Kedara, tako da trebamo na to obratiti posebnu pažnju. Kroz čitavu Bibliju, Kedar i njegovi sinovi su povezani sa Arabijom. Na primjer, Knjiga Ezekiela (27:21) nam to govori:

"Arabija i svi prinčevi Kedara su razmjenjivali jagnjad, ovnove i jarce, obavljali su također poslove s tobom."

GRAD MEDINA...

U Isaiji (42:11) Bog nastavlja da sužava lokaciju do određenog grada unutar Arabije, On navodi:

"Stanovnici Sel'a neka pjevaju od radosti, neka kliču s gorskih vrhova!"

Mjesto "Sel'a" je tačno utvrđena lokacija u Arabiji mjesto o kojem se govori je grad Medina u Saudijskoj Arabiji, jer je Sel'a ime čuvene planine u Medini. Medina je bio grad poslanika Muhammeda ﷺ.

Važno je napomenuti da je, istorijski gledano, poznato da je u Medini bilo prisustva raznih jevrejskih plemena, prije pojave poslanika Muhammeda ﷺ, i jevrejski istoričari i islamska istorija bilježe ovu činjenicu.

Postavlja se pitanje: Zašto su brojna jevrejska plemena bila u Medini?

Odgovor je: Da su učeni jevreji bili svjesni ovog predskazanja u Isaiji, i s nestrpljenjem su iščekivali dolazak novog poslanika. Islamska istorija bilježi činjenicu da, kad god je izbio spor između jevreja i Arapa u Medini jevreji su ismijavali svoje paganske arapske susjede govoreći: "Kad stigne naš poslanik, izbrisaćemo vas!"

Kur'an (26:197) takođe ovo potvrđuje, pa Bog kaže:

»Zar njima nije znak to što za njega (Muhammeda) znaju učeni ljudi sinova Izraelovih?«

ŠTA ĆE ON DONIJETI?

U Isaiji (42:10) Bog nas obavještava o tome, da će posebna osoba donijeti nešto novo. Čovječanstvu je rečeno da će:

"Pjevati Gospodaru novu pjesmu, Njemu hvale od krajeva zemlje..."

Izjava o novoj pjesmi znači: novi zakon, tj. novi način obožavanja. To je upravo ono što islam predstavlja. Naglasak na novoj pjesmi ovdje je pjevanje hvale Božije po cijeloj zemlji.

Kur'an započinje izjavom:

»Hvala Bogu, Gospodaru svjetova!«

I to se izgovara od muslimana širom svijeta tokom molitvi svakog dana.

Nova pjesma se ne može odnositi na Isusa, jer on nije donio ništa novo. Štaviše, on je potvrdio Mojsijev zakon koji je već bilo tamo.

U Evanđelju po Mateju (5:17) Isus kaže:

"Znajte da ja nisam došao da uništim zakon, ili pororoke,  ja ne dolazim da uništim, već da ih ispunim."

Isus se pokorio i slijedio je Mojsijev zakon čitavog života. Isus nije otpjevao novu pjesmu. Otpjevao je istu pjesmu kao Mojsije - Toru. Štaviše, Isusovi učenici su isto slijedili Mojsijev zakon čak i nakon što ih Isus napustio. U Knjizi Djela (15:21) nam je rečeno, da su učenici gledali na Toru kao uputu koja ih vodi:

"Jer se Mojsijev zakon propovijedao u svakom gradu od najranijih vremena."

KOME ĆE (POSLANIK) BITI UPUĆEN?

U Isaiji (42:6) Bog naglašava univerzalnu misiju osobe koja dolazi, spominjući da će on biti posrednik:

"...zavjeta za ljude i svjetla za narode."

Narodi znači ne-jevreji.

Kur'an potvrđuje da je poslanik Muhammed, mir bio nad njim, poslan cijelom čovječanstvu, jevrejima i ostalima (neznabošcima) podjednako. U Kur'anu (34:28) Bog nam kaže:

»Mi smo te poslali (o Poslaniče) kao donosioca radosnih vijesti i opominjača, cijelom čovječanstvu, ali većina ljudi ne zna.«

Stih u Isaiji se ne može odnositi na Isusa, jer u Evanđelju po Mateju (15:14) Isus kaže:

"Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova",

i u Isaiji Bog dalje izjavljuje da će on:

"Voditi slijepe putevima koje ne poznaju, duž nepoznatih staza će ih uputiti."

Paganski Arapi u vrijeme poslanika Muhammeda ﷺ savršeno se uklapaju u ovaj opis, jer njima nije poslan poslanik prije Muhammeda ﷺ. Kur'an (32:3) svjedoči ovom, Bog kaže da je Muhammed ﷺ poslat:

"...da opominješ narod kojem nije došao nikakav opominjač prije tebe."

Stih u Isaiji se ne može odnositi na Isusa jer njegov narod, Izraelićani, već su primili mnoštvo poslanika poslanih od Boga.

U Isaiji (42:17) Bog naglašava da će ta posebna osoba biti poslana:

"... onima koji vjeruju u idole, koji govore slikama: 'vi ste naši bogovi!'..."

Cijela Arabija na početku poslanstva Muhammeda ﷺ sastojala se od obožavalaca idola. Opet, ni ovo se ne može odnositi na Isusa, jer njegov narod, Izraelićani, su bili monoteisti, a nisu bili obožavaoci idola. Štaviše, Isus je izričito rekao svojim učenicima da se drže dalje od pagana koji obožavaju idole, upravo suprotno onome što je Bog objavio u Isaiji. Evanđelje po Mateju (10:5) nam govori:

"Ovih dvanaestoro Isus posla sa sljedećim uputstvom: 'Ne idite među pagane!'"

U Isaiji (42:13) Bog kaže da će ta posebna osoba biti ratnik i da će:

"...izaći kao moćan čovjek, izazivaće ljubomoru kao čovjek rata, vikaće, klicaće, i nadvladaće svoje neprijatelje..."

Kroz istoriju Bog se strogo odnosio prema onima kojima je poslao uputu a koji su ustrajavali u nevjerstvu. Poslanik Muhammed ﷺ morao je učestvovati u mnogim bitkama s neprijateljima koji su obožavali idole i na kraju bi bili nadvladani. U poređenju s tim, Isus nije trijumfovao nad svojim neprijateljima, prema hrišćanima, oni su ga čak razapeli. Osim toga, Isus nije bio zainteresovan za borbu, niti je bio čovjek rata, on je bio pacifista po Bibliji, On je rekao (Matej 26:52):

"Svi oni koji izvlače mač, od mača će i izginuti."

i (Jovan 18:36):

"Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile..."

ŠTA ĆE SE POSTIĆI?

U Isaiji (42:17) Bog nam daje listu važnih dostignuća za ovu posebnu osobu, a glavni od njih je, da će obožavaoci idola:

"... biti vraćeni u krajnjem poniženju..."

Ne samo da je poslanik Muhammed ﷺ osvojio Mekku, paganski glavni grad Arabije, već je to učinio do kraja svog života u samo 23 kratke godine poslanstva. U Arabiji se prestalo s obožavanjem idola, i sada  se klanjaju jedinom Bogu, Abrahamovom.

Ovo se ne može odnositi na Isusa, jer su i sami hrišćani bili ponižavani, i mnogo su proganjani, stotinama godina nakon Isusa. Bili su progonjeni od ruku Rimskog Carstva koji su bili obožavaoci idola, oni su pobili neke od Isusovih apostola poput Petra i Pavla. Hrišćani su bili mučeni, pa čak i bacani kao hrana lavovima.

OPOMENA!

Na kraju, Isaija (42:18-23) se završava sa Božjom opomenom:

"Čujte gluhi, progledajte slijepi, da vidite!"

"Mnogo si vidio, ali nisi mario, uši ti bjehu otvorene, ali nisi čuo!"

"Ko će od vas slušati ovo, pripaziti na to i poslije to poslušati u vremenu koje dolazi?"

Čini se jasno da Bog govori o "gluhom" i "slijepom" u ovom stihu, o onima koji odbacuju poslanika Muhammeda ﷺ. Ko će među vama poslušati Boga priznajući ga, koji će slušati i obratiti veliku pažnju u vremenu koje predstoji?!

»Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tori i Evanđelju, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela...« (Kur'an, 7:157)