Prikazani su postovi s oznakom hrišćanstvo. Prikaži sve postove

U svetoj knjizi Kur'anu nema govora koji pobuđuju strasti, niti seksualnih govora, dok u knjizi hrišćana stoji:

"Obline tvojih butina su kao ukrasi, djelo umjetničkih ruku. Uzrast ti je kao palma a dojke kao grozdovi. Rekao sam: Popet ću se na palmu i uzeti njeno voće."(Pjesma nad pjesmama  7. glava) 
"Širila si noge svoje svakome koji je prolazio i umnožila si svoje kurvarstvo." (Jezekiel 16/25)

"Uspaljivaše se za svojim ljubavnicima, kojima tjelesa (spolni organi) bjehoše kao kod magaraca, a izbacivanje sjemena kao kod konja." (Jezekiel 23/20)

"Imamo malu sestru koja nema dojki, šta da radimo sa njoj kad budu došli da je prose." (Pjesma nad pjesmama 8/8)

Imaš puno pravo,  o muslimanu, da se ponosiš, jer možeš da čitaš tvoju svetu knjigu Kur'an na svakom mjestu i pred svim ljudima a da se ne postidiš, za razliku od hrišćana koji to nikad neće moći.

Pogledajte video do kraja....

Kada otvorimo Sveto Pismo naći ćemo rješenje za problem hladnoće.

U Knjizi "Propovjednika" 4/11 se kaže: "Još ako dvojica spavaju zajedno griju jedan drugoga, a jedan – kako će se zagrijati?"

Nalazimo u 1. Kraljevima u 1. glavi, priču o tome kako je David imao problema sa hladnoćom, pa su pokušali da mu nađu rješenja...

"A car David ostari i zađe u godine i koliko god ga pokrivahu haljinama ne mogaše ga zagrijati. Tada rekoše njegove sluge: 'Neka potraže, gospodaru našemu, mladu djevicu...'" – znači prvi uslov da se zagrije čovjek je da nabavi mladu djevojku djevicu.

"Pa da stoji pred carem i dvori ga, neka mu leži u krilu, pa će se naš gospodar, car sigurno ugrijati. Pa su pošli da traže lijepu djevojku po cijeloj zemlji Israelskoj..." – znači prvi uslov je da je djevica, a drugi uslov je da je lijepa, nema koristi ako nije djevica i ako nije lijepa.

Pogledajmo video do kraja...



Stari i Novi zavjet su tokom historije i današnjih dana jedino prenošeni pisanim putem i prepisivanjem originalnih knjiga koje su napisane, a zatim neke od njih proglašene Božijom objavom (shodno raspravi različitih grupa u kršćanstvu, koje ni/su kanonske i dio Svetog pisma)

U tim rukopisima i verzijama Starog/Novog Zavjeta možemo naći na hiljade razlika u vezi sa samim tekstom, a ovo ne negiraju ni sami kršćani.

Međutim, problem koji proizilazi iz toga je:
"Koji je od tih rukopisa i verzija ispravna verzija Svetog pisma, za kojeg tvrde da je nadahnut od Boga?
Odgovor je da je to nemoguće utvrditi.

Samim tim imamo i različite verzije Svetog pisma sa njihovim međusobnim razlikama. I kada govorimo o verzijama i razlikama, mi ovdje prvenstveno ciljamo na hebrejsko/grčki originalni tekst, a ne na prevode na druge jezike (latinski, engleski, arapski, balkanske i ostale jezike)

Pred vama je jasan dokaz i pokazatelj tih razlika i kontradikcija u samom prenesenom tekstu u najstarijim rukopisima na grčkom jeziku. Govorimo npr. o stihu iz Evanđelja po Luki 10/1 koji glasi:

"μετα δε ταυτα ανεδειξεν ο κυριος και ετερους εβδομηκοντα***** και απεστειλεν αυτους ανα δυο προ προσωπου αυτου εις πασαν πολιν και τοπον ου εμελλεν αυτος ερχεσθαι."

"A potom izabra Gospod i drugijeh sedamdeset ******, i posla ih po dva i dva pred licem svojijem u svaki grad i u mjesto kuda šćaše sam doći."

Problem i kontradikcija je u dijelu rečenice "sedamdeset/ εβδομηκοντα" gdje se u različitim najstarijim rukopisima nalazi različit broj (70/72) koji poteže za sobom kontradikciju. 

1. Sinajski rukopis (codex sinaiticus) – je najraniji prepis kompletnog Novog Zavjeta iz sredine 4. st. i u njemu stoji broj sedamdeset:


 

2. Vatikanski rukopis (codex vaticanus) je jedan od najstarijih prepisa Starog i Novog zavjeta sa početka 4. st i u njemu stoji broj sedamdeset dva:



3. Alexandrijski rukopis (codex alexandrinus) - jedan od najznačajnijih rukopisa Novog zavjeta sa početka 5. st. - u kojem stoji broj sedamdeset:



4. Biza rukopis (codex bezae) na grčkom i latinskom jeziku sa početka 5. st. u kojem stoji broj sedamdeset dva:



5. Vulgata verzija Biblije na latinskom jeziku iz 5. st u kojoj stoji sedamdeset dva:


Shodno razlici u najstarijim prepisima Novog zavjeta tako imamo i različite verzije u prevodima na svjetske jezike kao npr.

Balkanski jezici:




Novi savremeni prevod (Institut za hebrejski jezik Beograd):


Engleski jezik:






Arapski jezik:



Pitanje koje se poteže, nakon ove tekstualne kontradikcije u različitim rukopisima, je:

Koja verzija teksta je originalna i na koji način to određuju kršćani, sa obzirom da sami tvrde kako im stoji u Novom zavjetu:
"Jer zaista, kažem vam: Dok stoji nebo i zemlja, neće nestati nijedne crtice slova ili točke iz zakona, dok se sve ne ispuni." (Matej 5/18)

Herkules je jedan poznati junak u starim rimskim legendama u kojima se kaže da je Herkules sin je boga Zevsa i žene Alkmene. I on je istovremeno bio i božanstvo i čovjek.

Iznenađujuće, danas hrišćani vjeruju u neke stvari vrlo slične Herkulovoj legendi. Oni vjeruju da je Hrist istovremeno i bog i ljudsko biće, a da je njegova majka Marija (Merjem) bila čovjek, i da je živio među ljudima 30 godina, dok ga nisu uhvatili, vrijeđali, udarali i na kraju ga ubili.

Stari Egipćani su vjerovali i u trojstvo, sastoji se od IZIS-a, OZIRIS-a i HORUS-a, i da je Oziris vaskrsao tri dana nakon smrti. Sada i hrišćani vjeruju u trojstvo…

A što se tiče obredoslovlja u crkvama, jedu Boga u vidu pogače i vina, za koju vjeruju da je to Božje tijelo i Božja krv…

Pogledajte video do kraja…

U islamu, Bog je jedan i jedini – apsolutni monoteizam.

S druge strane, u hrišćanstvu je Bog jedan, ali on je sastavljen od 3 osobe. Riječ "ܣܘܪܝܝܐ" na aramejskom jeziku znači "osoba". To znači jednog Boga koji se sastoji od tri (posebne) osobe: Otac, Sin, i Duh Sveti. Otac je potpuni Bog, sin je također potpuni Bog, a Duh Sveti je također potpuni Bog. Otac nije niti Sin, niti Duh Sveti. Ali oni su samo jedan, a ne tri! Naravno, uvijek postoji onaj hrišćanin koji će reći: "Ti si neznalica! Otac je Sin i to je i Duh Sveti." Nažalost, taj hrišćanin ne zna svoju vlastitu doktrinu.

Biskup Bišoj, sekretar Svete skupštine koji je nedavno umro, kaže: "Otac nije ni Sin ni Duh Sveti. U to crkva trenutno vjeruje, ali to hrišćanske kolege ne znaju."

Kad im kažemo da "Trojstvo" ne može biti ispravno, niti racionalno, niti logično, obično nas optužuju da ne razumijemo, a zatim nam daju čudne primjere da bi to pojasnili… pogledajte video do kraja...


Poznato je da je osnova vjere u hrišćanstvu Trojstvo: Otac, Sin i Sveti duh, pa će onda to biti osnova našeg dokazivanja da je hrišćanstvo pogrešno, a dokazati da je trojstvo pogrešno zaista je jednostavno.

U Jevanđelju po Marku 13. poglavlje, stih 32, Isus kaže:
"Ali o tom danu ili času niko ne zna, čak ni anđeli na nebu, ni Sin, već samo Otac."...

Mislio sam, kada pročitam Bibliju, da će to biti vjerska knjiga prepuna savjeta, propovjedi o Bogu, raju, paklenoj vatri, i obračunu na Sudnjem danu. Ali iznenadio sam se da to uopšte nije bilo tako. Nisam osjećao da se razlikuje od bilo koje druge knjige. To nije ništa drugo nego istorijska pripovjedačka knjiga. Iskreno, dosadilo mi je. Problem je što Biblija ne opisuje istorijske priče koje nas mogu naučiti lekcijama ili moralu, ali ona samo hronološki nabraja istorijske događaje. A spominje detalje koji nam religiozno uopšte neće biti od koristi. Tada sam se pitao: "Šta je sveto u svetoj Bibliji?!"


Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova i blagoslovi na poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Rekao je Uzvišeni Allah:
ثُمَّ أَوۡحَيۡنَآ إِلَيۡكَ أَنِ ٱتَّبِعۡ مِلَّةَ إِبۡرَٰهِيمَ حَنِيفٗاۖ وَمَا كَانَ مِنَ ٱلۡمُشۡرِكِينَ ١٢٣

»Zatim smo ti objavili (o Muhammede) da slijediš vjeru Ibrahima, pravovjernoga, koji nije bio od mnogobožaca (idolopoklonika).« (En-Nahl, 123)

Allah nam je na ovaj jednostavan način objasnio ispravnu vjeru i pravi put. Put i vjera Ibrahima, pravovjernog poslanika, koji nije bio od mnogobožaca. Ibrahima, o kojem nam je Allah posvjedočio da ga je odabrao na ovome i budućem svijetu, kada je rekao:
وَمَن يَرۡغَبُ عَن مِّلَّةِ إِبۡرَٰهِۧمَ إِلَّا مَن سَفِهَ نَفۡسَهُۥۚ وَلَقَدِ ٱصۡطَفَيۡنَٰهُ فِي ٱلدُّنۡيَاۖ وَإِنَّهُۥ فِي ٱلۡأٓخِرَةِ لَمِنَ ٱلصَّٰلِحِينَ ١٣٠

»A mi smo ga odabrali na ovome svijetu, a na budućem svijetu će biti od onih dobrih.« (El-Bekara, 130)

Ibrahima, o kojem nam je Allah posvjedočio da mu je dao razboritost još i prije poslanstva pa je rekao:
وَلَقَدۡ ءَاتَيۡنَآ إِبۡرَٰهِيمَ رُشۡدَهُۥ مِن قَبۡلُ وَكُنَّا بِهِۦ عَٰلِمِينَ ٥١

»Mi smo Ibrahimu dali razboritost još prije i dobro smo ga poznavali.« (El-Enbija, 51)

Zatim ga je Allah na Pravi put uputio i objavio mu poslanicu da je dostavi ostalim ljudima. Da dostavi pravu vjeru ljudima, da im je samo Allah, Jedan Jedini Bog, jedino božanstvo i Gospodar kojeg moraju da obožavaju sa čistom iskrenosti i predanosti, slijedeći u tome poslanike koje im je Allah odabirao među njima samima. Objavio je Uzvišeni Allah u vezi sa time, a nakon što se Ibrahim raspravljao sa svojim mnogobožačkim narodom, da im je rekao:
يَٰقَوۡمِ إِنِّي بَرِيٓءٞ مِّمَّا تُشۡرِكُونَ ٧٨ إِنِّي وَجَّهۡتُ وَجۡهِيَ لِلَّذِي فَطَرَ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلۡأَرۡضَ حَنِيفٗاۖ وَمَآ أَنَا۠ مِنَ ٱلۡمُشۡرِكِينَ ٧٩

»O narode moj, ja se odričem onoga što vi pridružujete (Bogu) i okrećem svoje lice – kao pravi vjernik - Onome koji je stvorio nebesa i zemlju i ja nisam od onih koji mu druge pridružuju.« (El-En'am 78-79)

To je onaj isti zavjet između Ibrahima i Boga koji se spominje u Starom zavjetu:
"A Abram pade ničice i Gospod mu još govori i reče: 'Od mene evo zavjet moj sa tobom da ćeš biti otac mnogim narodima.... A postavljam zavjet svoj između Sebe i tebe i sjemena tvojega nakon tebe od koljena do koljena, da je zavjet vječan, da sam Bog tebi i sjemenu tvojem nakon tebe.'" (1. Mojsijeva 17/3-7)

I to je ona ista oporuka koju su ostavili Ibrahim i njegovi potomci svojim potomcima:
وَوَصَّىٰ بِهَآ إِبۡرَٰهِۧمُ بَنِيهِ وَيَعۡقُوبُ يَٰبَنِيَّ إِنَّ ٱللَّهَ ٱصۡطَفَىٰ لَكُمُ ٱلدِّينَ فَلَا تَمُوتُنَّ إِلَّا وَأَنتُم مُّسۡلِمُونَ ١٣٢ أَمۡ كُنتُمۡ شُهَدَآءَ إِذۡ حَضَرَ يَعۡقُوبَ ٱلۡمَوۡتُ إِذۡ قَالَ لِبَنِيهِ مَا تَعۡبُدُونَ مِنۢ بَعۡدِيۖ قَالُواْ نَعۡبُدُ إِلَٰهَكَ وَإِلَٰهَ ءَابَآئِكَ إِبۡرَٰهِۧمَ وَإِسۡمَٰعِيلَ وَإِسۡحَٰقَ إِلَٰهٗا وَٰحِدٗا وَنَحۡنُ لَهُۥ مُسۡلِمُونَ ١٣٣

»I Ibrahim oporuči svojim sinovima, a i Jakub (Jakov): "Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru i nikako ne umirite osim kao (Bogu) predani." Da li ste vi bili prisutni kada je Jakubu došao smrtni čas i kada je upitao svoje sinove: "Koga će te obožavati nakon mene?" – rekli su – "Obožavaćemo Boga tvojega i Boga tvojih predaka Ibrahima, Ismaila i Ishaka, Jedinog Boga i Njemu se pokoravati."« (El-Bekara, 132-133)

A ova oporuka se spominje i u Starom zavjetu, gdje se kaže:
"Kad će od Abrahama postati veliki i silan narod i u njemu će se blagosloviti svi narodi na zemlji. Jer znam da će zapovijediti sinovima svojima i domu svome nakon sebe da se drže puteva Gospodnjih i da čine što je pravo i dobro, da bi Gospod navršio Abrahamu što mu je obećao." (1. Mojsijeva 18/18-19)

I ne samo pokoravanje jednom jedinom Bogu, nego i mržnja, ostavljanje i odricanje od svega drugog što se obožava pored Njega, pa je u vezi sa tim rekao Allah:
قَدۡ كَانَتۡ لَكُمۡ أُسۡوَةٌ حَسَنَةٞ فِيٓ إِبۡرَٰهِيمَ وَٱلَّذِينَ مَعَهُۥٓ إِذۡ قَالُواْ لِقَوۡمِهِمۡ إِنَّا بُرَءَٰٓؤُاْ مِنكُمۡ وَمِمَّا تَعۡبُدُونَ مِن دُونِ ٱللَّهِ كَفَرۡنَا بِكُمۡ وَبَدَا بَيۡنَنَا وَبَيۡنَكُمُ ٱلۡعَدَٰوَةُ وَٱلۡبَغۡضَآءُ أَبَدًا حَتَّىٰ تُؤۡمِنُواْ بِٱللَّهِ وَحۡدَهُۥٓ إِلَّا قَوۡلَ إِبۡرَٰهِيمَ لِأَبِيهِ لَأَسۡتَغۡفِرَنَّ لَكَ وَمَآ أَمۡلِكُ لَكَ مِنَ ٱللَّهِ مِن شَيۡءٖۖ رَّبَّنَا عَلَيۡكَ تَوَكَّلۡنَا وَإِلَيۡكَ أَنَبۡنَا وَإِلَيۡكَ ٱلۡمَصِيرُ ٤

»Vi imate divan primjer u Ibrahimu i onima koji su sa njim kada su rekli svome narodu: "Mi se odričemo vas i onoga što obožavate pored Allaha, nevjerujemo u vas i između nas i vas je neprijateljstvo i mržnja sve dok ne povjerujete u Allaha Jedinoga".« (El-Mumtehine, 4)

A sve ovo se nalazi i u zapovijedima koje je Bog naredio Mojsiju da objavi njegovom narodu:
"Čuj Israilu, Gospod je Bog naš jedini Gospod ...A kad te uvede Gospod Bog tvoj u zemlju za koju se zakleo očima tvojim, Abrahamu, Ishaku i Jakovu, da će ti je dati... Gospoda Boga svoga boj se i njemu služi i njegovim imenom se kuni. Ne idite za drugim bogovima između božanstava drugih naroda koji su oko vas, jer je Bog ljubomoran, Gospod Bog usred tebe, pa da se ne bi razgnjevio Gospod Bog tvoj na tebe i istrijebio te sa zemlje." (5. Mojsijeva 6/4-15)

Zatim nam je Gospod posvjedočio da je Ibrahim ispunio svoju dužnost i pokorio se samo jednom jedinome Bogu i odrekao se i ostavio mnogoboštva, pa je rekao:
قُلۡ صَدَقَ ٱللَّهُۗ فَٱتَّبِعُواْ مِلَّةَ إِبۡرَٰهِيمَ حَنِيفٗاۖ وَمَا كَانَ مِنَ ٱلۡمُشۡرِكِينَ ٩٥

»Reci: Allah je rekao istinu! Zato slijedite vjeru Ibrahima pravovjernoga, koji nije bio od mnogobožaca.« (Alu Imran, 95)

A to se navodi i u Starom zavjetu:
"Zato što je Abraham slušao glas moj i čuvao moju naredbu, zapovijesti moje, pravila moja i zakone moje." (1. Mojsijeva 26/5)

U svim ovim citatima prepoznajemo veoma važnu poruku, a to je iskren odnos, obožavanje i pokoravanje samo jednom jedinom Bogu i odricanje i ostavljanje svega drugog što se obožava pored Njega i to je suština vjere Ibrahima. To je suština vjere svih poslanika koji su dolazili nakon Ibrahima i u koju su pozivali, i to je glavno značenje da "nema boga osim jednog Boga" – Boga Ibrahima, Ismaila, Ishaka, Israila, Mojsija, Isusa i Muhammeda.

Teoretski i praktično sprovedeno značenje monoteizma u svakodnevnom životu i putu ka sreći. Baš kao što je zapovijedio Uzvišeni Allah i posljednjem poslaniku Muhammedu, neka je Allahova milost i mir na njega[1], a što je on činio na skoro svakoj jutarnjoj molitvi[2] kada bi učio[3] dva poglavlja[4] "Ihlas"[5] i "Kafirun"[6], koja suštinski objašnjavaju vjeru Ibrahima riječima Uzvišenog Allaha:
قُلۡ هُوَ ٱللَّهُ أَحَدٌ ١
ٱللَّهُ ٱلصَّمَدُ ٢
لَمۡ يَلِدۡ وَلَمۡ يُولَدۡ ٣
وَلَمۡ يَكُن لَّهُۥ كُفُوًا أَحَدُۢ ٤

»Reci: On je Allah – Jedan.
Allah je utočište svemu.[7]
Nije rodio i rođen nije.
I niko Mu ravan nije.«
(Sura El-Ihlas)

I riječima:
قُلۡ يَٰٓأَيُّهَا ٱلۡكَٰفِرُونَ ١
لَآ أَعۡبُدُ مَا تَعۡبُدُونَ ٢
وَلَآ أَنتُمۡ عَٰبِدُونَ مَآ أَعۡبُدُ ٣
وَلَآ أَنَا۠ عَابِدٞ مَّا عَبَدتُّمۡ ٤
وَلَآ أَنتُمۡ عَٰبِدُونَ مَآ أَعۡبُدُ ٥
لَكُمۡ دِينُكُمۡ وَلِيَ دِينِ ٦

»Reci: "O vi, nevjernici!
Ja ne obožavam ono što vi obožavate,
a niti ste vi obožavaoci Onog koga ja obožavam.
A ni ja nisam obožavalac onog što vi obožavate,
a niti ste vi obožavaoci Onog koga ja obožavam.
Vama vaša vjera, a meni moja vjera!«
(Sura El-Kafirun)

Ovo je ta prava vjera, vjera Ibrahima sa kojom se jedino može uspjeti na budućem svijetu:
إِلَّا مَنۡ أَتَى ٱللَّهَ بِقَلۡبٖ سَلِيمٖ ٨٩ وَأُزۡلِفَتِ ٱلۡجَنَّةُ لِلۡمُتَّقِينَ ٩٠ وَبُرِّزَتِ ٱلۡجَحِيمُ لِلۡغَاوِينَ ٩١ وَقِيلَ لَهُمۡ أَيۡنَ مَا كُنتُمۡ تَعۡبُدُونَ ٩٢ مِن دُونِ ٱللَّهِ هَلۡ يَنصُرُونَكُمۡ أَوۡ يَنتَصِرُونَ ٩٣ فَكُبۡكِبُواْ فِيهَا هُمۡ وَٱلۡغَاوُۥنَ ٩٤

»Na dan kada neće korisiti nikakvo blago niti sinovi samo će onaj koji dođe Allahu čista srca (od mnogoboštva, biti spašen) i Džennet će se čestitima približiti a Džehennem će se zalutalima približiti i reći će im se: "Gdje su oni koje ste obožavali pored Allaha; mogu li vam pomoći a mogu li i sebi pomoći. Pa će i oni i oni koji su ih u zabludu odveli u njega (Džehennem) biti bačeni...« (Eš-Šu'ara, 89-94)

Prava vjera koju ne odbija osim propali, prokletnik i onaj koji ne drži do sebe:
وَمَن يَرۡغَبُ عَن مِّلَّةِ إِبۡرَٰهِۧمَ إِلَّا مَن سَفِهَ نَفۡسَهُۥۚ 

»Ko drugi vjeru Ibrahimovu izbjegava do onaj ko ne drži do sebe.« (El-Bekara, 130)

A to značenje je došlo i u Starom zavjetu gdje stoji:
"Gle iznosim danas pred vas blagoslov i prokletstvo. Blagoslov ako poslušate zapovijesti Gospoda Boga svojega, koje vam danas zapovijedim, a prokletstvo, ako ne poslušate zapovijesti Gospoda Boga svojega, nego skrenete sa puta i pođete za drugim bogovima kojih ne poznajete." (5. Mojsijeva 11/26-28)

هَٰذَا بَلَٰغٞ لِّلنَّاسِ وَلِيُنذَرُواْ بِهِۦ وَلِيَعۡلَمُوٓاْ أَنَّمَا هُوَ إِلَٰهٞ وَٰحِدٞ وَلِيَذَّكَّرَ أُوْلُواْ ٱلۡأَلۡبَٰبِ ٥٢

»Ovo je proglas od Allaha ljudima, da se opomenu njime i da spoznaju da postoji samo Jedan (istinski) Bog i da pouku prime oni koji pameti imaju.« (Ibrahim, 52)




[1] Blagoslovi upućeni za Allahovog poslanika riječima na arapskom: sallallahu alejhi ve sellem.
[2] Ar. salah, tj. namaz.
[3] Tj. Recitovao.
[4] Ar. Sura.
[5] Iskrenost, 112. poglavlje u Kur'anu.
[6] Nevjernici, 109. poglavlje u Kur'anu.
[7] (Allah je Apsolut - od kojeg svi zavise.)

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Sva zahvala pripada Uzvišenom Allahu. salavat i selam (blagoslovi) neka su na našeg poslanika Muhammeda, negovu porodicu i njegove ashabe (drugove).
Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočimo da je Muhammed Njegov rob i poslanik.

Stranica "Vjera Abrahamova" je osnovana sa ciljem:

- predstavljanja monoteizma tj. ispravne vjere Ibrahima (Abrahama), alejhi selam, 
- kritičke analize Starog i Novog Zavjeta, (njihovog teksta, rukopisa, kontradikcija, grešaka)
- kao i pojašnjavanja nekih nejasnoća i pogrešno shvaćenih tekstova Kur'ana i sunneta koje se šire sa ciljem napada na islam.

Prije svega, namjenjena je svakom iskrenom, koji traži istinu i želi da je slijedi, sa znanjem i ubjeđenjem u ono što vjeruje.

Kada je u pitanju terminologija koja će se korstiti prilikom navođenja imena, prvenstveno ćemo se pridržavati islamske terminologije uz odgovarajuće napomene i prevod imena na način koji je opštepoznat čitaocima, kao i što će postojati leksikon imena i pojmova koji se koriste na stranici u kojem će biti pojašnjenja značenja manje poznatih termina.

Sve što budemo iznosili na stranici biće rezultat objektivnog istraživanja i provjere shodno našim mogućnostima, pa ako se nekada desi neki propust, tražimo od čitaoca da nam obavezno skrenu pažnju i upute savjet i kritiku da bi ispravili eventualnu grešku, a naš uspjeh zavisi samo od Allaha.

Administracija: Vjera Abrahamova

mail:

youtube kanal:

facebook stranica:

facebook profil:
Pokreće Blogger.