Vjera Abrahamova (Ibrahimova)

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova i blagoslovi na poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Rekao je Uzvišeni Allah:
ثُمَّ أَوۡحَيۡنَآ إِلَيۡكَ أَنِ ٱتَّبِعۡ مِلَّةَ إِبۡرَٰهِيمَ حَنِيفٗاۖ وَمَا كَانَ مِنَ ٱلۡمُشۡرِكِينَ ١٢٣

»Zatim smo ti objavili (o Muhammede) da slijediš vjeru Ibrahima, pravovjernoga, koji nije bio od mnogobožaca (idolopoklonika).« (En-Nahl, 123)

Allah nam je na ovaj jednostavan način objasnio ispravnu vjeru i pravi put. Put i vjera Ibrahima, pravovjernog poslanika, koji nije bio od mnogobožaca. Ibrahima, o kojem nam je Allah posvjedočio da ga je odabrao na ovome i budućem svijetu, kada je rekao:
وَمَن يَرۡغَبُ عَن مِّلَّةِ إِبۡرَٰهِۧمَ إِلَّا مَن سَفِهَ نَفۡسَهُۥۚ وَلَقَدِ ٱصۡطَفَيۡنَٰهُ فِي ٱلدُّنۡيَاۖ وَإِنَّهُۥ فِي ٱلۡأٓخِرَةِ لَمِنَ ٱلصَّٰلِحِينَ ١٣٠

»A mi smo ga odabrali na ovome svijetu, a na budućem svijetu će biti od onih dobrih.« (El-Bekara, 130)

Ibrahima, o kojem nam je Allah posvjedočio da mu je dao razboritost još i prije poslanstva pa je rekao:
وَلَقَدۡ ءَاتَيۡنَآ إِبۡرَٰهِيمَ رُشۡدَهُۥ مِن قَبۡلُ وَكُنَّا بِهِۦ عَٰلِمِينَ ٥١

»Mi smo Ibrahimu dali razboritost još prije i dobro smo ga poznavali.« (El-Enbija, 51)

Zatim ga je Allah na Pravi put uputio i objavio mu poslanicu da je dostavi ostalim ljudima. Da dostavi pravu vjeru ljudima, da im je samo Allah, Jedan Jedini Bog, jedino božanstvo i Gospodar kojeg moraju da obožavaju sa čistom iskrenosti i predanosti, slijedeći u tome poslanike koje im je Allah odabirao među njima samima. Objavio je Uzvišeni Allah u vezi sa time, a nakon što se Ibrahim raspravljao sa svojim mnogobožačkim narodom, da im je rekao:
يَٰقَوۡمِ إِنِّي بَرِيٓءٞ مِّمَّا تُشۡرِكُونَ ٧٨ إِنِّي وَجَّهۡتُ وَجۡهِيَ لِلَّذِي فَطَرَ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلۡأَرۡضَ حَنِيفٗاۖ وَمَآ أَنَا۠ مِنَ ٱلۡمُشۡرِكِينَ ٧٩

»O narode moj, ja se odričem onoga što vi pridružujete (Bogu) i okrećem svoje lice – kao pravi vjernik - Onome koji je stvorio nebesa i zemlju i ja nisam od onih koji mu druge pridružuju.« (El-En'am 78-79)

To je onaj isti zavjet između Ibrahima i Boga koji se spominje u Starom zavjetu:
"A Abram pade ničice i Gospod mu još govori i reče: 'Od mene evo zavjet moj sa tobom da ćeš biti otac mnogim narodima.... A postavljam zavjet svoj između Sebe i tebe i sjemena tvojega nakon tebe od koljena do koljena, da je zavjet vječan, da sam Bog tebi i sjemenu tvojem nakon tebe.'" (1. Mojsijeva 17/3-7)

I to je ona ista oporuka koju su ostavili Ibrahim i njegovi potomci svojim potomcima:
وَوَصَّىٰ بِهَآ إِبۡرَٰهِۧمُ بَنِيهِ وَيَعۡقُوبُ يَٰبَنِيَّ إِنَّ ٱللَّهَ ٱصۡطَفَىٰ لَكُمُ ٱلدِّينَ فَلَا تَمُوتُنَّ إِلَّا وَأَنتُم مُّسۡلِمُونَ ١٣٢ أَمۡ كُنتُمۡ شُهَدَآءَ إِذۡ حَضَرَ يَعۡقُوبَ ٱلۡمَوۡتُ إِذۡ قَالَ لِبَنِيهِ مَا تَعۡبُدُونَ مِنۢ بَعۡدِيۖ قَالُواْ نَعۡبُدُ إِلَٰهَكَ وَإِلَٰهَ ءَابَآئِكَ إِبۡرَٰهِۧمَ وَإِسۡمَٰعِيلَ وَإِسۡحَٰقَ إِلَٰهٗا وَٰحِدٗا وَنَحۡنُ لَهُۥ مُسۡلِمُونَ ١٣٣

»I Ibrahim oporuči svojim sinovima, a i Jakub (Jakov): "Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru i nikako ne umirite osim kao (Bogu) predani." Da li ste vi bili prisutni kada je Jakubu došao smrtni čas i kada je upitao svoje sinove: "Koga će te obožavati nakon mene?" – rekli su – "Obožavaćemo Boga tvojega i Boga tvojih predaka Ibrahima, Ismaila i Ishaka, Jedinog Boga i Njemu se pokoravati."« (El-Bekara, 132-133)

A ova oporuka se spominje i u Starom zavjetu, gdje se kaže:
"Kad će od Abrahama postati veliki i silan narod i u njemu će se blagosloviti svi narodi na zemlji. Jer znam da će zapovijediti sinovima svojima i domu svome nakon sebe da se drže puteva Gospodnjih i da čine što je pravo i dobro, da bi Gospod navršio Abrahamu što mu je obećao." (1. Mojsijeva 18/18-19)

I ne samo pokoravanje jednom jedinom Bogu, nego i mržnja, ostavljanje i odricanje od svega drugog što se obožava pored Njega, pa je u vezi sa tim rekao Allah:
قَدۡ كَانَتۡ لَكُمۡ أُسۡوَةٌ حَسَنَةٞ فِيٓ إِبۡرَٰهِيمَ وَٱلَّذِينَ مَعَهُۥٓ إِذۡ قَالُواْ لِقَوۡمِهِمۡ إِنَّا بُرَءَٰٓؤُاْ مِنكُمۡ وَمِمَّا تَعۡبُدُونَ مِن دُونِ ٱللَّهِ كَفَرۡنَا بِكُمۡ وَبَدَا بَيۡنَنَا وَبَيۡنَكُمُ ٱلۡعَدَٰوَةُ وَٱلۡبَغۡضَآءُ أَبَدًا حَتَّىٰ تُؤۡمِنُواْ بِٱللَّهِ وَحۡدَهُۥٓ إِلَّا قَوۡلَ إِبۡرَٰهِيمَ لِأَبِيهِ لَأَسۡتَغۡفِرَنَّ لَكَ وَمَآ أَمۡلِكُ لَكَ مِنَ ٱللَّهِ مِن شَيۡءٖۖ رَّبَّنَا عَلَيۡكَ تَوَكَّلۡنَا وَإِلَيۡكَ أَنَبۡنَا وَإِلَيۡكَ ٱلۡمَصِيرُ ٤

»Vi imate divan primjer u Ibrahimu i onima koji su sa njim kada su rekli svome narodu: "Mi se odričemo vas i onoga što obožavate pored Allaha, nevjerujemo u vas i između nas i vas je neprijateljstvo i mržnja sve dok ne povjerujete u Allaha Jedinoga".« (El-Mumtehine, 4)

A sve ovo se nalazi i u zapovijedima koje je Bog naredio Mojsiju da objavi njegovom narodu:
"Čuj Israilu, Gospod je Bog naš jedini Gospod ...A kad te uvede Gospod Bog tvoj u zemlju za koju se zakleo očima tvojim, Abrahamu, Ishaku i Jakovu, da će ti je dati... Gospoda Boga svoga boj se i njemu služi i njegovim imenom se kuni. Ne idite za drugim bogovima između božanstava drugih naroda koji su oko vas, jer je Bog ljubomoran, Gospod Bog usred tebe, pa da se ne bi razgnjevio Gospod Bog tvoj na tebe i istrijebio te sa zemlje." (5. Mojsijeva 6/4-15)

Zatim nam je Gospod posvjedočio da je Ibrahim ispunio svoju dužnost i pokorio se samo jednom jedinome Bogu i odrekao se i ostavio mnogoboštva, pa je rekao:
قُلۡ صَدَقَ ٱللَّهُۗ فَٱتَّبِعُواْ مِلَّةَ إِبۡرَٰهِيمَ حَنِيفٗاۖ وَمَا كَانَ مِنَ ٱلۡمُشۡرِكِينَ ٩٥

»Reci: Allah je rekao istinu! Zato slijedite vjeru Ibrahima pravovjernoga, koji nije bio od mnogobožaca.« (Alu Imran, 95)

A to se navodi i u Starom zavjetu:
"Zato što je Abraham slušao glas moj i čuvao moju naredbu, zapovijesti moje, pravila moja i zakone moje." (1. Mojsijeva 26/5)

U svim ovim citatima prepoznajemo veoma važnu poruku, a to je iskren odnos, obožavanje i pokoravanje samo jednom jedinom Bogu i odricanje i ostavljanje svega drugog što se obožava pored Njega i to je suština vjere Ibrahima. To je suština vjere svih poslanika koji su dolazili nakon Ibrahima i u koju su pozivali, i to je glavno značenje da "nema boga osim jednog Boga" – Boga Ibrahima, Ismaila, Ishaka, Israila, Mojsija, Isusa i Muhammeda.

Teoretski i praktično sprovedeno značenje monoteizma u svakodnevnom životu i putu ka sreći. Baš kao što je zapovijedio Uzvišeni Allah i posljednjem poslaniku Muhammedu, neka je Allahova milost i mir na njega[1], a što je on činio na skoro svakoj jutarnjoj molitvi[2] kada bi učio[3] dva poglavlja[4] "Ihlas"[5] i "Kafirun"[6], koja suštinski objašnjavaju vjeru Ibrahima riječima Uzvišenog Allaha:
قُلۡ هُوَ ٱللَّهُ أَحَدٌ ١
ٱللَّهُ ٱلصَّمَدُ ٢
لَمۡ يَلِدۡ وَلَمۡ يُولَدۡ ٣
وَلَمۡ يَكُن لَّهُۥ كُفُوًا أَحَدُۢ ٤

»Reci: On je Allah – Jedan.
Allah je utočište svemu.[7]
Nije rodio i rođen nije.
I niko Mu ravan nije.«
(Sura El-Ihlas)

I riječima:
قُلۡ يَٰٓأَيُّهَا ٱلۡكَٰفِرُونَ ١
لَآ أَعۡبُدُ مَا تَعۡبُدُونَ ٢
وَلَآ أَنتُمۡ عَٰبِدُونَ مَآ أَعۡبُدُ ٣
وَلَآ أَنَا۠ عَابِدٞ مَّا عَبَدتُّمۡ ٤
وَلَآ أَنتُمۡ عَٰبِدُونَ مَآ أَعۡبُدُ ٥
لَكُمۡ دِينُكُمۡ وَلِيَ دِينِ ٦

»Reci: "O vi, nevjernici!
Ja ne obožavam ono što vi obožavate,
a niti ste vi obožavaoci Onog koga ja obožavam.
A ni ja nisam obožavalac onog što vi obožavate,
a niti ste vi obožavaoci Onog koga ja obožavam.
Vama vaša vjera, a meni moja vjera!«
(Sura El-Kafirun)

Ovo je ta prava vjera, vjera Ibrahima sa kojom se jedino može uspjeti na budućem svijetu:
إِلَّا مَنۡ أَتَى ٱللَّهَ بِقَلۡبٖ سَلِيمٖ ٨٩ وَأُزۡلِفَتِ ٱلۡجَنَّةُ لِلۡمُتَّقِينَ ٩٠ وَبُرِّزَتِ ٱلۡجَحِيمُ لِلۡغَاوِينَ ٩١ وَقِيلَ لَهُمۡ أَيۡنَ مَا كُنتُمۡ تَعۡبُدُونَ ٩٢ مِن دُونِ ٱللَّهِ هَلۡ يَنصُرُونَكُمۡ أَوۡ يَنتَصِرُونَ ٩٣ فَكُبۡكِبُواْ فِيهَا هُمۡ وَٱلۡغَاوُۥنَ ٩٤

»Na dan kada neće korisiti nikakvo blago niti sinovi samo će onaj koji dođe Allahu čista srca (od mnogoboštva, biti spašen) i Džennet će se čestitima približiti a Džehennem će se zalutalima približiti i reći će im se: "Gdje su oni koje ste obožavali pored Allaha; mogu li vam pomoći a mogu li i sebi pomoći. Pa će i oni i oni koji su ih u zabludu odveli u njega (Džehennem) biti bačeni...« (Eš-Šu'ara, 89-94)

Prava vjera koju ne odbija osim propali, prokletnik i onaj koji ne drži do sebe:
وَمَن يَرۡغَبُ عَن مِّلَّةِ إِبۡرَٰهِۧمَ إِلَّا مَن سَفِهَ نَفۡسَهُۥۚ 

»Ko drugi vjeru Ibrahimovu izbjegava do onaj ko ne drži do sebe.« (El-Bekara, 130)

A to značenje je došlo i u Starom zavjetu gdje stoji:
"Gle iznosim danas pred vas blagoslov i prokletstvo. Blagoslov ako poslušate zapovijesti Gospoda Boga svojega, koje vam danas zapovijedim, a prokletstvo, ako ne poslušate zapovijesti Gospoda Boga svojega, nego skrenete sa puta i pođete za drugim bogovima kojih ne poznajete." (5. Mojsijeva 11/26-28)

هَٰذَا بَلَٰغٞ لِّلنَّاسِ وَلِيُنذَرُواْ بِهِۦ وَلِيَعۡلَمُوٓاْ أَنَّمَا هُوَ إِلَٰهٞ وَٰحِدٞ وَلِيَذَّكَّرَ أُوْلُواْ ٱلۡأَلۡبَٰبِ ٥٢

»Ovo je proglas od Allaha ljudima, da se opomenu njime i da spoznaju da postoji samo Jedan (istinski) Bog i da pouku prime oni koji pameti imaju.« (Ibrahim, 52)




[1] Blagoslovi upućeni za Allahovog poslanika riječima na arapskom: sallallahu alejhi ve sellem.
[2] Ar. salah, tj. namaz.
[3] Tj. Recitovao.
[4] Ar. Sura.
[5] Iskrenost, 112. poglavlje u Kur'anu.
[6] Nevjernici, 109. poglavlje u Kur'anu.
[7] (Allah je Apsolut - od kojeg svi zavise.)