Recent Posts

More
Tweet Share Share Share Share Share

11.1.20

42. poglavlje Knjige Isaije u Bibliji, jasno najavljuje dolazak arapskog poslanika, konkretno – poslanika Muhammeda, mir i blagoslov na njega. Isaija (42:9) to opisuje kao predskazanje o budućnosti. Bog izjavljuje da:
"...pređašnje dođe, a prije nego novo nastane Ja vam kazujem..."

Bog započinje poglavlje skrećući našu pažnju na veoma posebnu osobu koju će poslati. On opisuje ovu osobu kao:
"...Moj sluga kojeg podržavam, i Moj izabranik sa kojim Sam zadovoljan..."

Najmanje je tri imena sa kojima je Poslanik Muhammed ﷺ spomenut: "Sluga", "Izabranik" i "onaj sa kojim Sam zadovoljan".

Isaija je izvorno napisan na hebrejskom. Arapski i hebrejski dijele puno zajedničkih i sličnih riječi jer su oba semitski jezici. Isaija upotrijebljava hebrejsku riječ "ebed" za slugu. Arapska riječ za slugu je "abd". Poslanik Muhammed ﷺ je poznat kao Božji sluga, na arapskom "Abdullah".
"Izabranik" je "Mustafa" na arapskom jeziku. Ovo je još jedno od imena poslanika Muhammeda ﷺ
"Onaj sa kojim je Bog zadovoljan" pokazuje da je ta osoba voljena od Boga. "HabibAllah" na arapskom jeziku, što znači: "voljen od Boga", je takođe jedno od imena poslanika Muhammeda ﷺ


U VEZI ARABIJE...

U Isaiji (42:11), Bog, takođe, otkriva i mjesto ove posebne osobe. On kaže:
"Nek' pustinja i njeni gradovi podigne glas, nek' odjeknu naselja gdje Kedarci žive!"

Od svih nacija na Zemlji kojima je Bog nadahnuo Isaiju da ih spominje, On je odabrao da istakne lokaciju Kedara, tako da trebamo na to obratiti posebnu pažnju. Kroz čitavu Bibliju, Kedar i njegovi sinovi su povezani sa Arabijom. Na primjer, Knjiga Ezekiela (27:21) nam to govori:
"Arabija i svi prinčevi Kedara su razmjenjivali jagnjad, ovnove i jarce, obavljali su također poslove s tobom."


GRAD MEDINA...

U Isaiji (42:11) Bog nastavlja da sužava lokaciju do određenog grada unutar Arabije, On navodi:
"Stanovnici Sel'a neka pjevaju od radosti, neka kliču s gorskih vrhova!"

Mjesto "Sel'a" je tačno utvrđena lokacija u Arabiji mjesto o kojem se govori je grad Medina u Saudijskoj Arabiji, jer je Sel'a ime čuvene planine u Medini. Medina je bio grad poslanika Muhammeda ﷺ.

Važno je napomenuti da je, istorijski gledano, poznato da je u Medini bilo prisustva raznih jevrejskih plemena, prije pojave poslanika Muhammeda ﷺ, i jevrejski istoričari i islamska istorija bilježe ovu činjenicu.

Postavlja se pitanje: Zašto su brojna jevrejska plemena bila u Medini?
Odgovor je: Da su učeni jevreji bili svjesni ovog predskazanja u Isaiji, i s nestrpljenjem su iščekivali dolazak novog poslanika. Islamska istorija bilježi činjenicu da, kad god je izbio spor između jevreja i Arapa u Medini jevreji su ismijavali svoje paganske arapske susjede govoreći: "Kad stigne naš poslanik, izbrisaćemo vas!"

Kur'an (26:197) takođe ovo potvrđuje, pa Bog kaže:
»Zar njima nije znak to što za njega (Muhammeda) znaju učeni ljudi sinova Izraelovih?«


ŠTA ĆE ON DONIJETI?

U Isaiji (42:10) Bog nas obavještava o tome, da će posebna osoba donijeti nešto novo. Čovječanstvu je rečeno da će:
"Pjevati Gospodaru novu pjesmu, Njemu hvale od krajeva zemlje..."

Izjava o novoj pjesmi znači: novi zakon, tj. novi način obožavanja. To je upravo ono što islam predstavlja. Naglasak na novoj pjesmi ovdje je pjevanje hvale Božije po cijeloj zemlji.

Kur'an započinje izjavom:
»Hvala Bogu, Gospodaru svjetova!«

I to se izgovara od muslimana širom svijeta tokom molitvi svakog dana.

Nova pjesma se ne može odnositi na Isusa, jer on nije donio ništa novo. Štaviše, on je potvrdio Mojsijev zakon koji je već bilo tamo.

U Evanđelju po Mateju (5:17) Isus kaže:
"Znajte da ja nisam došao da uništim zakon, ili pororoke,  ja ne dolazim da uništim, već da ih ispunim."

Isus se pokorio i slijedio je Mojsijev zakon čitavog života. Isus nije otpjevao novu pjesmu. Otpjevao je istu pjesmu kao Mojsije - Toru. Štaviše, Isusovi učenici su isto slijedili Mojsijev zakon čak i nakon što ih Isus napustio. U Knjizi Djela (15:21) nam je rečeno, da su učenici gledali na Toru kao uputu koja ih vodi:
"Jer se Mojsijev zakon propovijedao u svakom gradu od najranijih vremena."


KOME ĆE (POSLANIK) BITI UPUĆEN?

U Isaiji (42:6) Bog naglašava univerzalnu misiju osobe koja dolazi, spominjući da će on biti posrednik:
"...zavjeta za ljude i svjetla za narode."

Narodi znači ne-jevreji.

Kur'an potvrđuje da je poslanik Muhammed, mir bio nad njim, poslan cijelom čovječanstvu, jevrejima i ostalima (neznabošcima) podjednako. U Kur'anu (34:28) Bog nam kaže:
»Mi smo te poslali (o Poslaniče) kao donosioca radosnih vijesti i opominjača, cijelom čovječanstvu, ali većina ljudi ne zna.«

Stih u Isaiji se ne može odnositi na Isusa, jer u Evanđelju po Mateju (15:14) Isus kaže:
"Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova",

i u Isaiji Bog dalje izjavljuje da će on:
"Voditi slijepe putevima koje ne poznaju, duž nepoznatih staza će ih uputiti."

Paganski Arapi u vrijeme poslanika Muhammeda ﷺ savršeno se uklapaju u ovaj opis, jer njima nije poslan poslanik prije Muhammeda ﷺ. Kur'an (32:3) svjedoči ovom, Bog kaže da je Muhammed ﷺ poslat:
"...da opominješ narod kojem nije došao nikakav opominjač prije tebe."

Stih u Isaiji se ne može odnositi na Isusa jer njegov narod, Izraelićani, već su primili mnoštvo poslanika poslanih od Boga.

U Isaiji (42:17) Bog naglašava da će ta posebna osoba biti poslana:
"... onima koji vjeruju u idole, koji govore slikama: 'vi ste naši bogovi!'..."

Cijela Arabija na početku poslanstva Muhammeda ﷺ sastojala se od obožavalaca idola. Opet, ni ovo se ne može odnositi na Isusa, jer njegov narod, Izraelićani, su bili monoteisti, a nisu bili obožavaoci idola. Štaviše, Isus je izričito rekao svojim učenicima da se drže dalje od pagana koji obožavaju idole, upravo suprotno onome što je Bog objavio u Isaiji. Evanđelje po Mateju (10:5) nam govori:
"Ovih dvanaestoro Isus posla sa sljedećim uputstvom: 'Ne idite među pagane!'"

U Isaiji (42:13) Bog kaže da će ta posebna osoba biti ratnik i da će:
"...izaći kao moćan čovjek, izazivaće ljubomoru kao čovjek rata, vikaće, klicaće, i nadvladaće svoje neprijatelje..."

Kroz istoriju Bog se strogo odnosio prema onima kojima je poslao uputu a koji su ustrajavali u nevjerstvu. Poslanik Muhammed ﷺ morao je učestvovati u mnogim bitkama s neprijateljima koji su obožavali idole i na kraju bi bili nadvladani. U poređenju s tim, Isus nije trijumfovao nad svojim neprijateljima, prema hrišćanima, oni su ga čak razapeli. Osim toga, Isus nije bio zainteresovan za borbu, niti je bio čovjek rata, on je bio pacifista po Bibliji, On je rekao (Matej 26:52):
"Svi oni koji izvlače mač, od mača će i izginuti."

i (Jovan 18:36):
"Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile..."


ŠTA ĆE SE POSTIĆI?

U Isaiji (42:17) Bog nam daje listu važnih dostignuća za ovu posebnu osobu, a glavni od njih je, da će obožavaoci idola:
"... biti vraćeni u krajnjem poniženju..."

Ne samo da je poslanik Muhammed ﷺ osvojio Mekku, paganski glavni grad Arabije, već je to učinio do kraja svog života u samo 23 kratke godine poslanstva. U Arabiji se prestalo s obožavanjem idola, i sada  se klanjaju jedinom Bogu, Abrahamovom.
Ovo se ne može odnositi na Isusa, jer su i sami hrišćani bili ponižavani, i mnogo su proganjani, stotinama godina nakon Isusa. Bili su progonjeni od ruku Rimskog Carstva koji su bili obožavaoci idola, oni su pobili neke od Isusovih apostola poput Petra i Pavla. Hrišćani su bili mučeni, pa čak i bacani kao hrana lavovima.


OPOMENA!

Na kraju, Isaija (42:18-23) se završava sa Božjom opomenom:
"Čujte gluhi, progledajte slijepi, da vidite!"
"Mnogo si vidio, ali nisi mario, uši ti bjehu otvorene, ali nisi čuo!"
"Ko će od vas slušati ovo, pripaziti na to i poslije to poslušati u vremenu koje dolazi?"

Čini se jasno da Bog govori o "gluhom" i "slijepom" u ovom stihu, o onima koji odbacuju poslanika Muhammeda ﷺ. Ko će među vama poslušati Boga priznajući ga, koji će slušati i obratiti veliku pažnju u vremenu koje predstoji?!

»Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tori i Evanđelju, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela...« (Kur'an, 7:157)

Pročitajte više »
Tweet Share Share Share Share Share

9.1.20
U svetoj knjizi Kur'anu nema govora koji pobuđuju strasti, niti seksualnih govora, dok u knjizi hrišćana stoji:

 "Obline tvojih butina su kao ukrasi, djelo umjetničkih ruku. Uzrast ti je kao palma a dojke kao grozdovi. Rekao sam: Popet ću se na palmu i uzeti njeno voće."(Pjesma nad pjesmama  7. glava) 
"Širila si noge svoje svakome koji je prolazio i umnožila si svoje kurvarstvo." (Jezekiel 16/25)

 "Uspaljivaše se za svojim ljubavnicima, kojima tjelesa (spolni organi) bjehoše kao kod magaraca, a izbacivanje sjemena kao kod konja." (Jezekiel 23/20)

 "Imamo malu sestru koja nema dojki, šta da radimo sa njoj kad budu došli da je prose." (Pjesma nad pjesmama 8/8)

Imaš puno pravo,  o muslimanu, da se ponosiš, jer možeš da čitaš tvoju svetu knjigu Kur'an na svakom mjestu i pred svim ljudima a da se ne postidiš, za razliku od hrišćana koji to nikad neće moći.

Pogledajte video do kraja....

Pročitajte više »
Tweet Share Share Share Share Share

9.1.20
Kada otvorimo Sveto Pismo naći ćemo rješenje za problem hladnoće.

U Knjizi "Propovjednika" 4/11 se kaže: "Još ako dvojica spavaju zajedno griju jedan drugoga, a jedan – kako će se zagrijati?"

Nalazimo u 1. Kraljevima u 1. glavi, priču o tome kako je David imao problema sa hladnoćom, pa su pokušali da mu nađu rješenja...

 "A car David ostari i zađe u godine i koliko god ga pokrivahu haljinama ne mogaše ga zagrijati. Tada rekoše njegove sluge: 'Neka potraže, gospodaru našemu, mladu djevicu...'" – znači prvi uslov da se zagrije čovjek je da nabavi mladu djevojku djevicu.

 "Pa da stoji pred carem i dvori ga, neka mu leži u krilu, pa će se naš gospodar, car sigurno ugrijati. Pa su pošli da traže lijepu djevojku po cijeloj zemlji Israelskoj..." – znači prvi uslov je da je djevica, a drugi uslov je da je lijepa, nema koristi ako nije djevica i ako nije lijepa.

Pogledajmo video do kraja...

Pročitajte više »
Tweet Share Share Share Share Share

6.1.20


Stari i Novi zavjet su tokom historije i današnjih dana jedino prenošeni pisanim putem i prepisivanjem originalnih knjiga koje su napisane, a zatim neke od njih proglašene Božijom objavom (shodno raspravi različitih grupa u kršćanstvu, koje ni/su kanonske i dio Svetog pisma)

U tim rukopisima i verzijama Starog/Novog Zavjeta možemo naći na hiljade razlika u vezi sa samim tekstom, a ovo ne negiraju ni sami kršćani.

Međutim, problem koji proizilazi iz toga je:
"Koji je od tih rukopisa i verzija ispravna verzija Svetog pisma, za kojeg tvrde da je nadahnut od Boga?
Odgovor je da je to nemoguće utvrditi.

Samim tim imamo i različite verzije Svetog pisma sa njihovim međusobnim razlikama. I kada govorimo o verzijama i razlikama, mi ovdje prvenstveno ciljamo na hebrejsko/grčki originalni tekst, a ne na prevode na druge jezike (latinski, engleski, arapski, balkanske i ostale jezike)

Pred vama je jasan dokaz i pokazatelj tih razlika i kontradikcija u samom prenesenom tekstu u najstarijim rukopisima na grčkom jeziku. Govorimo npr. o stihu iz Evanđelja po Luki 10/1 koji glasi:

"μετα δε ταυτα ανεδειξεν ο κυριος και ετερους εβδομηκοντα***** και απεστειλεν αυτους ανα δυο προ προσωπου αυτου εις πασαν πολιν και τοπον ου εμελλεν αυτος ερχεσθαι."

"A potom izabra Gospod i drugijeh sedamdeset ******, i posla ih po dva i dva pred licem svojijem u svaki grad i u mjesto kuda šćaše sam doći."

Problem i kontradikcija je u dijelu rečenice "sedamdeset/ εβδομηκοντα" gdje se u različitim najstarijim rukopisima nalazi različit broj (70/72) koji poteže za sobom kontradikciju. 

1. Sinajski rukopis (codex sinaiticus) – je najraniji prepis kompletnog Novog Zavjeta iz sredine 4. st. i u njemu stoji broj sedamdeset:
 

2. Vatikanski rukopis (codex vaticanus) je jedan od najstarijih prepisa Starog i Novog zavjeta sa početka 4. st i u njemu stoji broj sedamdeset dva:

3. Alexandrijski rukopis (codex alexandrinus) - jedan od najznačajnijih rukopisa Novog zavjeta sa početka 5. st. - u kojem stoji broj sedamdeset:

4. Biza rukopis (codex bezae) na grčkom i latinskom jeziku sa početka 5. st. u kojem stoji broj sedamdeset dva:

5. Vulgata verzija Biblije na latinskom jeziku iz 5. st u kojoj stoji sedamdeset dva:


Shodno razlici u najstarijim prepisima Novog zavjeta tako imamo i različite verzije u prevodima na svjetske jezike kao npr.

Balkanski jezici:




Novi savremeni prevod (Institut za hebrejski jezik Beograd):


Engleski jezik:






Arapski jezik:



Pitanje koje se poteže, nakon ove tekstualne kontradikcije u različitim rukopisima, je:

Koja verzija teksta je originalna i na koji način to određuju kršćani, sa obzirom da sami tvrde kako im stoji u Novom zavjetu:
"Jer zaista, kažem vam: Dok stoji nebo i zemlja, neće nestati nijedne crtice slova ili točke iz zakona, dok se sve ne ispuni." (Matej 5/18)
Pročitajte više »
Tweet Share Share Share Share Share

3.1.20
Herkules je jedan poznati junak u starim rimskim legendama u kojima se kaže da je Herkules sin je boga Zevsa i žene Alkmene. I on je istovremeno bio i božanstvo i čovjek.

Iznenađujuće, danas hrišćani vjeruju u neke stvari vrlo slične Herkulovoj legendi. Oni vjeruju da je Hrist istovremeno i bog i ljudsko biće, a da je njegova majka Marija (Merjem) bila čovjek, i da je živio među ljudima 30 godina, dok ga nisu uhvatili, vrijeđali, udarali i na kraju ga ubili.

Stari Egipćani su vjerovali i u trojstvo, sastoji se od IZIS-a, OZIRIS-a i HORUS-a, i da je Oziris vaskrsao tri dana nakon smrti. Sada i hrišćani vjeruju u trojstvo…

A što se tiče obredoslovlja u crkvama, jedu Boga u vidu pogače i vina, za koju vjeruju da je to Božje tijelo i Božja krv…

Pogledajte video do kraja…

Pročitajte više »
Tweet Share Share Share Share Share

2.1.20
U islamu, Bog je jedan i jedini – apsolutni monoteizam.

S druge strane, u hrišćanstvu je Bog jedan, ali on je sastavljen od 3 osobe. Riječ "ܣܘܪܝܝܐ" na aramejskom jeziku znači "osoba". To znači jednog Boga koji se sastoji od tri (posebne) osobe: Otac, Sin, i Duh Sveti. Otac je potpuni Bog, sin je također potpuni Bog, a Duh Sveti je također potpuni Bog. Otac nije niti Sin, niti Duh Sveti. Ali oni su samo jedan, a ne tri! Naravno, uvijek postoji onaj hrišćanin koji će reći: "Ti si neznalica! Otac je Sin i to je i Duh Sveti." Nažalost, taj hrišćanin ne zna svoju vlastitu doktrinu.

Biskup Bišoj, sekretar Svete skupštine koji je nedavno umro, kaže: "Otac nije ni Sin ni Duh Sveti. U to crkva trenutno vjeruje, ali to hrišćanske kolege ne znaju."

Kad im kažemo da "Trojstvo" ne može biti ispravno, niti racionalno, niti logično, obično nas optužuju da ne razumijemo, a zatim nam daju čudne primjere da bi to pojasnili… pogledajte video do kraja...

Pročitajte više »
Pretplati se na: Postovi (Atom)

Obrazac za kontakt

Naziv

e-pošta *

Poruka *

Vjera Abrahamova © 2016. All Rights Reserved.
Powered by Blogger
Pokreće Blogger.